MEDOV DOLAC, 8. srpnja 2009.
KULTURNA MANIFESTACIJA U SPOMEN
HRVATSKOM KNJIŽEVNIKU
IVANU RAOSU (1921. – 1987.)
Program:
9:00 Okupljanje pred književnikovom rodnom kućom
10:00 Sveta misa zadušnica
10:30 Polaganje vijenca i govor prijatelja nad književnikovim grobom
11:00 Prigodni program
Uvodne riječi organizatora i prijatelja Raosovih dana
Video projekcija o životu i djelu Ivana Raosa
Dodjela književne nagrade Ivan Raos 2009. Miru Gavranu za najbolji monodramski tekst
Obrazloženje nagrade, članovi Prosudbenog povjerenstva
(Mara Pezo, prof. – predsjednica, Dr. Ana Lederer – stalni član, Milan Glibota – član, Branka Buljan, prof. – član, Mladen Vuković - član)
Marijana Pezo, Interpretacija nagrađene monodrame
Vlade Raos, Tvorcu „Nasmijanog neba“, u izvedbi guslara Ante Biočića
Ante Šućur, Izbor i interpretacija iz književnih djela Ivana Raosa
Ivan Bekavac Basić, prof., Lovreć u djelima Ivana Raosa, znanstveni osvrt
Suzana Budimir, Stazama Ivanovog djetinjstva, multimedijalni projekt
POKROVITELJI:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske
Splitsko-dalmatinska županija
Općina Lovreć
Grad Imotski
VODITELJICA PROGRAMA:
Monika Pavlović, prof.
ORGANIZATOR:
Udruga Raosovi dani
Okupljanje pred rodnom kućom Ivana Raosa bilo je prema redosljedu programa. Domaćini su uzvanicima ponudili doručak, domaću puru sa kiselim mlijekom što je mnoge vratilo u djetinstvo. Mnogi okupljeni njih preko stotinu međusobno su se upoznavali, društvo je bilo ugodno kao da se odavno poznavali. Slijedio je odlazak na svetu misu te odlazak na vječno počivalište Ivana Raosa, na grobu ovog velikog književnika govrio je književnik Petar Gudelj uz nazočnost mnogih od kojih bi izdvojila, Mladen Vuković, novinar i književnik, prof.Suzana Budimir, prof.Branka Buljan, načelnik općine Lovreć,zatim Milan Glibota, Mara Pezo,Marijana Pezo, Ante Šućur, Miro Gvaran (dobitnik ovogodišnje nagrade Ivan Raos) sa suprugom i mnogi drugi,(da se ne uvrijede koji nisu imenovani).
Nastavljen je program ispred kuće koji je uistinu bio bogat, bio je iznad mojih očekivanja, (sve pohvale vrijednim članovima kao i samom organizatoru).Za stolom gdje smo svi zajedno sjedili bilo je iznimno ugodno svima, ali zaista svima, ljudi su se družili, pričali, svi smo mi došli iz raznih gradova i mjesta , spojio nas je a tko drugi nego Ivan Raos.
Među uzvanicima bio je i dr.don Jozo Čorić koji je okupljene nasmijao do suza svojim pričama iz života Ivana Raosa, s nijm se družio i dobro ga je poznavao.
Oko nas širila se pozitivna energija, kao da je sam Raos bio s nama, sretan što smo u njegovu Medovu Docu. I sama sam osjećala neku blagost ne zbog nagrade već ambijenta, osjećala sam se kao da sam u mom Zagvozdu, na mojoj stini.Dodjela nagrade počela je sa predstavljanjem nagrađenog Mira Gavrana, zatim určenje nagrade i obraćanje nagrađenog za najbolji monodramski tekst ¨Najluđa predstava na svijetu¨,
nagradu je uručila prof.Branka Buljan, predsjednica Udruge Raosovi dani, ne mogu ne spomenuti da sam rijetko gdje doživjela ovakvo gostoprimstvo, gospođa Buljan obilazila je svakog uzvanika, željela je biti sigurna da nam je ugodno, mada je bila okupirana novinarima, programom i mnogim drugim. Sljedeća nagrada bila je moja, nagrada za monodramski tekst ¨Litnja žega¨.Gospođa Branka uručila mi je nagradu, kristalnu ploču i dvije knjige sa posvetom. Kada su čitali moj tekst promatrala sam lica ljudi oko sebe, ljudi su sa zanimanjem slušali a ja sam bila presretna jer sam im izmamila osmjeh na licu, Pomislila sam, pa to je predivno,dosta smo zabrinuti, situacija u zemlji, borba za životom, ljudi naprosto više se ne smiju, a ja evo, izmamila sam im osmjeh na licu.Istiniti događaji, samo likovi promjenjeni, to je moja monodrama.Čula sam ljude oko sebe kako komentiraju, davali su mi ruku, čestitke su bile iskrene, a ja sam bila sretna, to je priča iz moga Zagvozda. Da životna priča ljudi kojih više nema, ja sam ih na tren oživjela, pomislila sam u sebi. Sati su se nizali, vrijeme je ručka, domaćini su iznijeli na stol, pečenu janjetinu, razna pića i kolače.Nastavak je slijedio, prema planu programa no ja nisam mogla još dugo ostati, na dodjelu nagrade bila je moja cijela obitelj, došli su mi prijatelji,to je bilo iznenađenje čak iz Zagreba kako bi nazočili ovom nesvakidašnjem danu.U meni je pomalo bio nemir, dva su sata a ja bi da vidim svoj rodni kraj, želim mu pokazati ovu nagradu, kao malo dijete osjećala sam se razdragano, ali sve sam to potiskivala u sebi. Zahvalila sam se svima, Bogu i samom Raosu, umjetniku i usmena pohvala je nagrada, ona mu daje snagu za dalje.Put moj nastavila sam prema kraju kako bi pronašla svoj mir i novu priču za sljedeću godinu.
Više fotografija iz Medova Doca-kliknite ovdje
Julija Stapić Katić
