Umjetnošću do ključa istine i slobode

¨Umjetnošću do ključa istine i slobode¨ naziv je humanitarne aukcije umjetnina koja će se održati u Kristalnoj dvorani hotela The Westin u Zagrebu, dana 10.prosinca 2008.godine s početkom u 20,30 sati.

Sav prihod od ove aukcije biti će namjenjen za obranu hrvatskih branitelja.

Umjetnički rat s dijetlom, kistom i perom

Hrvatski vojni invalidi, hrvatski branitelji Domovinskog rata osnovali su radionicu u zajednici županijskih udruga HVIDR-e pod nazivom, HVIDRI-na likovna radionica.

Radionica je dugi niz godina bila zamisao gosp.Antuna Ferbežara-Tonča,branitelja, invalida domovinskog rata,umjetnika, čovjeka koji se borio za slobodu voljene Domovine no svoju borbu nastavio je i u miru te je svojom inicijativom okupio vojne invalide, branitelje i goste da povedu rat dijetlom, kistom i perom. Svoju zamisao ne bih mogao pretočiti u stvarni tok bez zaslužnih ljudi koji su bili i ostali najveća potpora spomenutoj radionici, a to su: Predsjednik HVIDR-e gosp.Josip Đakić koji je svake godine prisutan stvaralaštvu u radionici i na taj način daje podršku umjetnicima kako bi ustrajali u borbi za svoj cilj.

Vrijedno je spomenuti drage ljude koji su na svojim leđima iznijeli sav teret kako bi radionica dobila sunčev sjaj, a to su: Gosp. Ivan Vulić, gosp.Antun Spajić, gosp.Josip Periša, gosp. Zlatko Plazibat te mnogi drugi (neka se ne uvrijede što ih nisam spomenula).

Likovnoj radionici koja je održana i ove godine u Zadru 20. studenoga 2008.g. prisutni su bili branitelji iz mnogih gradova lijepe naše, kao gost odazvala sam se po drugi put za redom na poziv gosp. Ivice Marina, branitelja, slikara i voditelja naše grupe iz Splita i okolice.

Osvrnula bi se na naziv ove vrijedne aukcije i postavila pitanje: Gdje je ključ istine i slobode?

- Zajedno ga potražimo svojom nazočnošću na ovoj humanitarnoj aukciji,obranom hrvatskih branitelja pomozite nama, njima i na kraju sami sebi, s tim ste dali podstrek ovim nesebičnim ljudima od kojih je veča samo plemenitost njihova.Meni je bila čast biti im gost već drugu godinu, slušati i gledati ih s kojom ljubavlju i pažnjom stvaraju vrijedna djela, začuđeno sam promatrala njihov optimizam koji sam upijala kao maleno dijete slatki sok od voča.

S toga me čude pojedini negativni pogledi put branitelja, a trebali bismo ih gledati posramljeno jer oni su ti koji su nam dali slobodu, nama, našoj djeci, dali su nam sebe, pa evo prilike da im na neki način uzvratimo ljubavlju za njihovu veliku ljubav.Oni bi nam trebali biti svetost,izvukli su nas iz tame i dali nam put i kao što vidimo tim putem i sada nas vode, a to je put ljubavi i mira, humanosti i solidarnosti.

Vrijedna djela nstala u ovoj radionici biti će predstavljena javnosi i Vama, stoga dođite i uvjerite se u ovaj kratak opis, potvrdite svoju nazočnost do 08. prosinca 2008.godine

( ponediljak) na brojeve:

Tel: 01/ 2395 104

Fax: 01/ 2303 074

Ili na e-mail: hvidra@hvidra.hr

Slikarica i pjesnikinja

Julija Stapić Katić

U Splitu,25.studenoga 2008.godine

Humanitarna aukcija za obranu branitelja

Humanitarna aukcija umjetnina s nazivim ¨Umjetnošću do ključa istine i slobode¨ biti će održana dana 10.prosinca(srijeda) 2008.godine u Kristalnoj dvorani hotela The Westin u Zagrebu s početkom u 20,30 sati. Aukciju organizira Zajednica županijskih zajednica udruga HVIDR-a RH pod visokim pokrovteljstvom predsjednice Vlade RH Jadranke Kosor i ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, a sav prihod aukcije namjenjen je obrani hrvatskih branitelja.
Pozivaju se svi da pomognu u realizaciji ovog humanitarnog projekta.
Vašu nazočnost potvrditi možete do 08.prosinca 2008.god. na brojeve tel. 01/2395-104
fax. 01/2303-074
ili na e-mail: hvidra@hvidra.hr
Na ovoj humanitarnoj aukciji umjetnina biti će predtavljeni radovi Julije Stapić Katić koja je i ove godine četiri svoja rada donirala za obranu branitelja.Posjetitelji će dobiti kataloge u kojima je pisanom riječju i slikama predstavljena slikarica iz Zagvozda.

Prijavite svoj dolazak, ovo su vrijedna djela umjetnika branitelja, moj doprinos s ponosom ističem, dvije godine za redom sam s tim ljudima na koloniji i uvijek ću se rado odazvati, biti uz njih meni je to čast.
Julija

LITNJA ŽEGA 5.DIO

Palo sunce iza Bijakove, cvrčci pivadu zadnju lantaniju a pod kostejon dvi živice stina još vrile da moreš jaje ispeč.Ošla Jurka spratit ovce utor, vabi kenjca,a kenjac se razigra po guvnu i ne benda on šta Jurka govori.- Odnjo mi te lipi đava, vamo dolazi, platit ćeš ti meni, viče Jurka iz sveg glasa, ma cilo je selo čuje, ali kenjac po svome, neće u pojatu, a nije lud, ko more po ovoj paklenoj žegi ukući stat.Čula Mare galamu pa se popela do guvna:-A šta je beno, šta ti je kenjac kriv, šta si se narajcala, puščaj živinu da uživa, onoga mi Boga tebi je ova žega spržila možđane, kad mu dođe uče on isam. Nego, aj dođi amo pod kosteju,ispekla san uščipaka, ma nisi vake jila, reče njoj Mare ali nako ispomukla.Jurka je pogleda i kaže: eto me aj ti sidi, iđen onoj nesriči dat večeru, odnit će ga đava s bukaron u konobu pa će jopeta prilivat, a on kad pojide iđe leć pa će manje popit.
Sila Mare i čeka, ka u nika doba eto ti Jurke, na njoj vuštan o mosuline i nika škura bluza, tare ruke o traveršu, odveza šudar o latenice pa sunjizin otra sebe po obrazin, jopet ga meče na glavu i veže ispod pletenica. Lipa je žena i lipo se drži za svoje godine, rečine bokolice ki da su nove, čuva ji Jurka jerbo su joj uspomena namater, Sida do Mare i reče: Ženo moja sva san ti se uspotila dok san namirila beštiju i onoga moga benu, znaš šta mi reče, : a šta je, kud ti se žuri, zakasnit češ namisu, a ja mu kažen: eto sidit ću tute u ute gledat.
Gleda je Mare a đava njoj mira neda, bocne Jurku ki da neće: dobro ti je čovik i reka, nego i jon se jedva čeka đavla rišit iskuće, ima svoj mir.Pogleda je Jurka ispo obrva a oči joj se cakle, ma grijota je reč, ima lipe oči nika modra boja,a obrazi rumeni ki u mlade divojke,izvadi iz traverše nekoliko oraja i metne ji na kamen, Mare je gleda i reče:šta ti je beno oli nečeš probat uščipke, a Jurka njoj: eto ji tebi, dovde se čuje užegla mast, nebi ti ji ni pas ijo, podmota glavu pa se usebi nasmije da je Mare nevidi, misli ona, e bockala si ti mene cilo popodne, eto ti sad. Dade ona Mari oraje i uze uščipak: ajde ne rajcaj se, mogli su ti iboji bit, nego slušaj, umro je jutros rodijak mi Marko, Bog mu da pokoj. Moga Ivana je on spasijo kad je biža za meriku, nemogu mu ja to nikad zaboravit,iču sutra na molitvu, a mogla si i ti, ti boje znaš rozarije molit, nego, ko će mi spračat živinu sedan dana, oni moj beno nezna ni sebi dat jista a kamoli živini.Gleda je Mare pa reče: nije da ja nebi til ić nego ko će me izvuć do gorika, neće noge ženo moja slušaju, ajde vidit ćemo sutra. Jurka se ništa zamislila a Mare je upita: šta ti je, šta sad kutriš, Jurka je pogleda pa reče: sitila san kad je pokonji Ante umro, sičaš se ti, eto sad su dvojica ošla.Nu, umro Ante a Marko, Pere i Ivan došli čuvat ga cilu noć, bili su cili život zajedno, skupa pili, skupa radili a skupa se i odgojili. Žalosni njizi trojica cilu su noć oplakivali i sićali se mojega pokonjeg Ante. Tamoka pri zoru ošla cila demejana vina, Marko, Pere i Ivan ženo moja počeli pivat gange, pivadu oni ali, nije to, to, vali četvrti glas, gledaju oni pokonjega Antu, a Marko reče Peri, aj ti sute strane a ja ću suove, nauzgorimo ga zera,šta udi šta neće pivat, vali nan četvrti, a ti Ivane započni.Zapivali su ženo kliko ji je grlo nosilo, digla se čeljad, pripali se, ma ko će o stida, mrtac ukući a oni manitaši pivadu. Berekini, ma zna njizi cilo selo ali sramota judi žalosni. Dugo se je to pričalo, u devet sela se pročulo, a eto jutros Marko ode, ostala su ženo još dvojica.
Mare je gleda, podiže traveršu pa se otra po licu, ma di se neći sičat ženo moja, nego ža mi je jadnoga Marka, bijo je ki kruv šta se jide, kliko puta mi je polijo loze kad bi svoje poliva, a moj Jozo kad bi doša isplta on bi mu reka, menoj Jozo odit uloze, ja san ti ji polijo, e Bog mu da ijadu pokoja.
Bijo je berekin ki momak,nema cure kojon nije iša a nije ni on zna koju voli, eno Bog je da da oženi nako dobru ženu, vridnu sirotu, ma bijo je i on vridan i dušon dobar reče Mare i uzdane.Razgovor prikine Tone, čula je i ona da je Marko umro, znala je di su Mare i Jurka pa se sa vrja košiluka spustila da sunjima sidne i pročakula. Tone je bila mlađa od Mare i Jurke nikolko godina ali dobro su se slagale, gleda je Jurka pa reče: lip ti je taj vrčolet Tone, vidi je Mare, eto ti je đavle ki da ništa ne radi, vidi njoj kotulu i bluzu, bili se ki labud. Tone se nasmija pa reče: aj Jurka đavlu, pušči me na miru, ovo san se prisvukla da ne smrdin po ovcan, došla san malo sidit pa ću ić leć, nego reci mi imaš li mi dat malo kvasa za kruv, probile su mi se načve pa bi uzela tvoje dosutra.Izmela san mliko a brte i mečaja mi nije ki prije, morat ću odnit Milanu da mi učini drugu dok još more a kad ode i on ko će nan činit mečaje i načve kad niko više to ni nezna radit.Jurka je gleda i reče: a je, je, Tone moja, ova omladina danas ništa neće niti znadu, ajde kad pođemo ća dat ću ti kvasac i načve, ja san jutros kruv ispekla pa mi netribaju.Digle se Mare i Jurka, diže se i Tone, Jurka će Toni:čula si da je Marko umro, Tone jedva reče, ma jesan, čula san, Jurka će jopet: eto ode još jedan, a ko će sad njemu pivat, vidin ja da je i tebe žalost ujtila, i tebi je na silo dolazijo kažu, ma u Jurki uvik đava, neda njoj mira, mora ona bocnit jerbo bi pukla ki mijur.
Julija Stapić Katić

Moji dojmovi iz Jajca

Na susretima sam srela i našeg Petra Gudelja, kada sam pročitala svoje stihove posvećene Zagvozdu, Petar mi se obratio čestitkom i upitao kako to da me nije bilo u kraju nedavno gdje su pozvani mnogi književnici, isto pitanje postavio je i Petar Vulić kada je bio u Zagvozdu našem jednom književniku. Što reći, nitko me pozvao nije, očito moja djela nisu dostojna no meni je bitno da su prepoznata među velikim književnicima koji me pozivaju i koji pišu kritike o mom stvaralaštvu. Meni je bitno da sam svoj Zagvozd predstavila u najboljem svijetlu u srcu Jajca, mnoge kolege su mi pružali ruku kada sam sa pozornice pročitala stihove Montenense moj, koji su objavljeni u mojoj prvoj zbirci.

Julija

Šopovi dani na Plivi

Književna manifestacija 'Šopovi dani na Plivi 2008.' okupila je mnoge kulturne poslenike, književnike prvenstveno, kako bi se vratile emocije, položilo cvijeće na spomenik velikanu pjesničke riječi Nikoli Šopu (Jajce, 19. kolovoza 1904. - Zagreb, 2. siječnja 1982.). Niti jedan pjesnik nije s takvom lucidnošću, jednostavnošću, zadivljujućom smjelošću, pomirio opću potrebu čovjekovu i Boga u njemu, kao opće i vječito. Zato se i hodočasti Jajcu, u Šopovu čast, kako bi se skrenula pozornost, kako se ne bi zaboravio veliki pjesnik, i kako bi se nekom novom laureatu dodijelila počast za pjesnička umijeća.- Kaže Fabijan Lovrić. Među mnogobrojnim umjetnicima bila je i naša Julija Stapić Katić. Tako se na ovom pjesničkom predstavljanju našao i naš Zagvozd.Hvala Juliji za još jedno predstavljanje Zagvozda, a nazočili su još ovi umjetnici – pjesnici:Ivan Kordić, Alma Fadil Obad, Amir Talić, Ivan Maras, Branko Serdar, Dragan Mučibabić, Ervin Jahić, Esmir Salihović, Fabijan Lovrić, Fadila Nura Haver, Franjo Bratić, Fuad Kovač, Hadžem Hajdarević, Husein Dervišević, Ivo Krešić, Josip Kurevija, , Kimeta Čaušević, Krunoslav Šetka, Ljiljana Tadić, Mile Stojić, Milo Jukić, Nermina Omerbašić, Ozrenka Fišić, Petar Gudelj, Radmilo Radovanović, Samir Tahirović, Senada Zavidagić, Sonja Jurić, Stjepan Zelenika, Suvad Alagić, Suzana Lovrić, Tomislav Marijan Bilosnić, Tvrtko Klarić, Vesna Hlavaček, Zoran Kršul i Dragan Marijanović.

Ante Milić

Zagvožđani u Mundimitru

Šestog kolovoza oko tri sati noći stigli su u Mundimitar naši dragi prijatelji, to jest umjetnica Julija Stapić Katić sa svojom obitelji. Isplanirali smo nadolazeće dane da gostima tokom boravka u Mundimitru bude ugodno i da posjete što više mjesta. 06.08 Taj isti dan išli smo pješice u posjet starom mjestu nazvan Selo udaljen od zavičaja tri kilometra, tu se nalazi kapela posvećena svetoj Luciji. Selo je mjesto gdje su naselili prvi slavenski narodi. 07.08 Uranili smo i krenuli u posjet nedalekom gradiću Celenza sul Trigno u pokrajini Abruzzo, tu je bila fešta jer zaštitnik grada je sv Donat i tako smo vidjeli kako građani slave svog svetca. 08.08 Nismo odustali posjetiti crkvu Santa Maria la Nova (sveta Marija la Nova) u Palati, koju su sagradili iz temelja ljudi iz Dalmacije, a na ploči koja stoji ispod volte glavnog ulaza latinski piše: «HOC PRIMUM DALMATIAE GENTES INCOLUERE CASTRUM AC A FUNDAMENTIS TEMPLUM EREXERE ANNO MCXXXI» u prijevodu: «LJUDI IZ DALMACIJE PRVI NASELIŠE OVAJ GRAD I IZ TEMELJA SAGRADIŠE OVAJ HRAM 1531. GODINE». Nakon posjete crkvi, uz put smo se zaustavili u Acquaviva Collecroce (Kruć) tu smo sreli gospodićnu Antonellu i mladog gospodina Massimiliana, koji su tom prilikom bili naši vodići. U Kruću smo posjetili privatnu kuću gdje je XIX stoljeća živio profesor Giovanni De Rubertis, koji se u to vrjeme dugo dopisivao s profesorom Medom Pučićem otkrivačem slavenske oaze u Italiji. De Rubertis tada je naručio, nepoznatom slikaru, da mu u gornjem dijelu četiri zida jedne sobe nacrta ukratko; polazak, iskrcavanje, smještaj te prve kućice. Veliki postotak puka Kruća, uopće niti nezna da postoji takva vrijednost iz povijesti. Obišli smo i mještanu crkvu Santa Maria Ester (sv Marija Ester) gdje su sačuvane nekoliko starih ploča o povijesti Kruća. Jedna od njih je jako zanimljiva jer u cijeloj kugli svijeta ih postoji koji desetak, nazvana: «čarobna ploča», zbog njenih isklesanih riječi koje se mogu pročitati ravno i okomito. Kruć je jedini grad koji nije sagrađen na vrhu brda, nego kao i svi ostali gradići, po izgovoru se razlikuje u odnosu na Mundimitar i Filić (San Felice del Molise). Kruć ima stvarno vrlo zanimljivu povijest. Nažalost nismo uspjeli posjetiti Filić, bili smo samo za tren jedno veče. 09.09 Upoznali smo dr. Nevia Šetića, državnog tajnika u ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa Hrvatske, koji je bio gost počasnog konzula Hrvatske geom. Antonia Sammartina. 10.08 Pratili smo staru igru pljočaka koja se igrala u stara vremena. 11.08 Uspeli smo se na vrh jednog brda nazvan Ždrila i tu guštali panoramu gradića te cijelu dolinu Dolca do rijeke Trigno (Trinjo). Obišli smo povjesnu jezgru Mundimitra i njegove karakteristične uske uličice te prolaze ispod kuća. Gosti su bili oduševljeni i iznenađeni, nalazili su se u tuđoj zemlji slušajući staru slavensku riječ, nije im bilo jasno da nakon 500 godina povijesti, tu se još i dan danas sačuvao stari jezik koji nema turcizma i nije bio vezan sa domovinom. 12.08 Posjetili smo Svetište Santa Maria di Canneto, «Bogorodica osmjeha». Sadašnja crkva potječe iz XI-XII st. U blizini crkve pronađena je stara rimljanska vila, dokaz da je mjesto Canneto postojao u rimljanskoj dobi. 13.08 Današnji dan posvetili smo pripremi paradajz sosu na domaći način a popodne Julija je naslikala jedan portal, koji nam je ostavila za uspomenu. 14.08 Izlet u Torrebruna «pokrajina Abruzzo» i pik-nik na otvorenom. Za kraj, posjetili smo Schiavi d'Abruzzo (Skjavi Abruca) i vjetrenjače koje se nalaze na 1350 m nadmorske visine. 15.08 Vrijeme je nemoguće brzo proletjelo, preumorni no zadovoljni naši su gosti u jutarnjim satima krenuli na put za domovinu.

Gabrijele Romagnoli

Više slika na: http://picasaweb.google.hr/zagvozd/JulijaUItaliji#

Posjeta Mundimitru

Prilikom posjeta gradu Mundimitru gdje žive Moliški hrvati, pokrajina Molise u Italiji, izdvojila sam nekoliko fotografija koje je snimio Gabriele Romanjoli koji je bio naš domaćin. Među fotografijama možete vidjeti i klapu Pasika iz Omiša koja je gostovala zajedno sa gradonačelnikom Omiša u hrvatskom gradovima, Filić i Mundimitar, zatim ovdje se mogu vidjeti i sredovjekovne kuće u samom gradu koje su na sreću očuvane i koje mnogo govore o hrvatima koju su prije 500 godina doselili, na moju sreću vidjela sam i fotografije o kojima ću pisati kao i o svemu što smo tamo doživjeli(lijepoga) koje su skrivene daleko od očiju javnosti, a mi koji smo došli iz dalmacije jedini smo imali čast to vidjeti...One se nalaze u privatnom vlasništvu te čak ni puk grada Kruća za te vrijedne slike ne zna, ali meni je bila čast što nas troje moglo je to vidjeti i uživati u toj ljepoti...Hvala tim dragim ljudima, Hvala Gabiju i ubrzo ćete vidjeti više teksta i slika kako bi upoznali te predivne ljude i njihove gradove.
Julija Stapić Katić

Moje putovanje u Švedsku

Dana 11. lipnja 2008. Drštvo Poljičana Sv.Jure-Podstrana otputovalo ne na uzvratni posjet u Švedsku gdje su boravili do 22. lipnja 2008. godine.
Domaćini, kulturno Društvo u gradu Vesterasu svečano su nas dočekali te smo osim njihova grada posjetili i druge gradove u kojima borave Hrvati iseljenici, posjetili smo hrvatska društva i domove, koji djeluju preko 40 godina te katoličku crkvu u Stockholmu gdje smo se predstavili pjesmom i poljičkom narodnom nošnjom .
Klapa Porat- Podstrana izmamila je osmjeh i suze na licima naših iseljenika, moja malenkost je imala čast da predstavim žensku poljičku narodnu nošnju švedskoj publici i hrvatskim iseljenicima, bila sam presretna,da se kao zagvoško dijete pojavim u toj predivnoj nošnji.
U Hrvatskom društvu Zagreb u Hallstahammaru priredili smo svečanu večeru za mnoge uzvanike. Švedsko društvo i iseljeni Hrvati uživali su u specijalitetima koje sam osobno spremala, a to su: pašticada s njokima, bakalar na bjanko, te naše dalmatinske fritule koje su nestale u trenu.
Nas desetak iz spomenute Udruge za vrijeme boravka ušli smo u duše i srca svih koji su nas upoznali, njihovu radost i sreću prekinula je tuga zbog rastanka 22. lipnja 2008. kada smo morali poletjeti natrag u našu Domovinu.
Suze i uplakane oči švedskog kulturnog društva i Hrvata iseljenika pratile su nas do samog poletanja, no to nije kraj, rekli smo sebi, ovo je jedan novi početak dugog, dugog prijateljstva.
Posadili smo drvo prijateljstva ispred zgrade županije u gradu Vesterasu, pratit ćemo njegov rast iz godine u godinu jer ovo je druženje neraskidivo.
Let iz Vesterasa bio je preko Londona gdje smo boravili jedan dan kako bi nakratko obišli uži dio grada gdje smo napravili zajedničku fotografiju za sjećanje na ove nezaboravne dane.
Utorak jutro probudili su me pozivi dragih ljudi koju su ostali daleko od naših očiju, a blizu naših srca, naših misli,Svjetlana, Duda, Milena, Meho,Nensi, Ivo, Petar, Milica, Veljko, Milan, Ratko,Vesna, Ana,Mladen,Karlo, Stjepan,Ivan, Hrvatsko društvo u Stockholmu, vaši muževi i žene, vaša djeca dali su nam toliko ljubavi da jedva čekamo da se ponovno vidimo, neke ćemo ubrzo sresti sljedećeg mjeseca što nas posebno raduje.
Hvala kulturnom Društvu Tillsammans iz grada Vasterasa, koji nas je pozvao i ugostio. Hvala Vama dragi prijatelji i Hvala Društvu Poljičana Sv. Jure-Podstrana što me učinio bogatijom za ovakva prijateljstva.


Julija Stapić Katić

Fotografije pogledajte klikom na sliku sa strane "Julija u Švedskoj"

Još o zbirci "Stina"

Preporučam zainteresiranima za Julijino pjesništvo potražiti njezinu najnoviju knjiigu pjesama pod znakovitim naslovom Stina , u izdanju Hrvatskoga kulturnog društva Napredak iz Splita hkd-napredak@st.htnet.hr ; 2007. Zanimljivo i značajo te izrazito pohvalno je da je ovoj istaknutoj pjesničkoj zbirci korice oblikovao zapaženi djelatnik Moliških Hrvata gospodin Gabriele Romagnoli. Tim je činom potvrdjena još jednom ostvarena suradnja između razdvajanih, ali nikada razdvojenih elemenata nacionalnoga bića. Iskreno se nadam i očekujem još novih pjesničkih priloga poštovane auktorice. (Comment this)

Napisao čitatelj iz Šibenika

Hvala Dr. iz Šibenika,vjerni moji čitetelji, ljubitelji ove vrste poezije, sljedeća zbirka je u pripremi, ja joj se veselim jer zam da je i vi očekujete s nestrpljenjem,nadam se da će gosp.Romagnoli smislit i ovaj put nešto lipo za uređenje korica.¨Stina ¨je zaista predivna zbirka, najbolja odabrana djela su u njoj a meni je posebna zbog karica jer je u njima urezana slika naše zaštitnice Gospe od Karmela koju je izradio gosp. Gabrijele.

Julija

Litnja žega - 4.dio

Ajde Jurka,uzmi jačermu za pod guicu i dođi amo pod kosteju….vikne Mare sčoše …jedva se usplentrala dolika iz komšiluka, ubije jadnu cukar pa na nogan nemere vele odat….promrmjala ki mačka kad prede sebi u bradu….đava ti sriču odnjo oš me puščat više…..umelo je u mladosti, vas život ki da su ga đavli ziđali, nevajan i gotovo…..Pogleda nako isposebe i vidi Jurku…etote lipi đavle, kažeš da nemereš a ti ki lepurica, ja ti jadna, jedva san dopuzala….Jurka nako đavlija osebe, ma uvik je bila za niko berekinjanje…Šta je Mare, oli ti je pala sila? Moli Bog za Gaću šta ne odaš po ononzin stinan, doveja ti je asvalt pa sad moreš gazit kud te voja….nasmija se Jurka jer je znala da će Mari skočit tlak prikon trista ….Ajde beno…odnjo đava tebe i njega, vele je mene briga za asvalton, ma da je sad ozlata šta mi vridi kad ti jadna ne mogu ni do klozeta…reče njoj Mare tužnin glason…Jurka, nisan gledala kliko je uri, ima li četri….malo san se naslonila da mi priđe priko oka san, ma nemoreš zaspat ženo moja…Jurka je gleda i vidi da Mari nije pravo reč dobro….je Mare, ima ijače od ćetri, ošlo je sunce daleko iza Bijakove oli nevidiš… nego šta ti je danas…nisi mi sva svoja, priupita je, nako malo začuđeno….Aaa, meni, jeli, kažeš, šta mi je…šta će mi bit, dodijalo mi više, mučin se ki stari pas, nit moreš odat nit moreš lajat nit moreš jist, ni živit nemogu..eto ti šta mi je…Legla malo ki žena da se zeru smirin kad ono klapa li klapa…dižen se do ponistre i gledan…ma te lipi đava odnjo šta si….a dolika ispozida Jure, skinijo se ženo dopasa i ori niki zid, uzejo mašklin pa udri, unda uze macu pa ošini po stinan…slušan i gledan, ka odjednon razbisni se i viče….pucaj veseje ti đava odnjo…pucaj…ja ili ti…ma niko će puknit danas….vrca stina a on ki da je pomanita, vas u goloj vodi i to po onon zvizdanu….a jatiga sa ponistre njemu….a Jure, miči se sutoga sunca, đava te manita odnjo…, ma šta nedaš sebi mira pusti bolan mene uvu uru na miru….okrene se ženo moja, pogleda me i izdera se…šta je beno, ko te dira, mrš ukuću a mene pušči na miru, nema ti nevista pa si se mene uvatila….….a Juka moja kad mu dica dođu, jedva koraca, reka bi čovik, past če svaki čas sunogu…jadna dica se razlete te kumpire sade, kopaju, te loze te drva, da čača ima šta ložit, ma janciga mu sve iscipaju i slože ukuću, a on..ma jesi vidilila stara kenjca..a..a..a….Odnjo me đava oko bi mu više išta rekla, ma straj me bilo, odnit će ga đava dolika priko glave, svratat će beno dolika prikozida pa šta će unda… manitaš…..Jurka jedva doriči došla pa će ….oli se nisi dozvala pameti dosad….brige đavla, neka padne, iman ja ukući nakog, šta ti vridi govorit išta, ja mu kažen, ajde beno, a mene ne zovi kad zalegneš, ma ničašu vode neću ti donit, odnjo ga đava i kad bi lega ja bi opeta mu prišla a miljun puta me ugriza za srce….Mare je gleda i u smij….jurka izbečila oči…šta je beno, šta se ceriš oti cukar ti je plenija guicon na time , aaa, ma nije Jurka nego san se sitila Jure, nu rečuti, jedan put dolikan ispod ceste u mojin lozan ja ti podbirala, gori povrj Jure ti podbira svoje i nije ti on mene vidijo ženo moja, gledan ti ja njega, naložijo vatru pa ti namistijo kamenje oko vatre i stavijo gulaš, znaš oni u važu na kamenja da ga ugrije, ka u nika doba puče nešto, ja se popela na zidić da boje vidin, u zraku leti ništa,ma pripala san ti se ženo, a Jure kune lu kune, a beštima, ni jedan svetac nije gorika osta, sve ji je skinija ženo moja, a poklopac Isusov, a papuču Isusovu, ma nemere mi past napamet više koje su to beštime bile, ajme majko, ma beno ti nije otvorijo škatulu nego je nako stavijo navatru, dakuče đavlu nego puknit…Jurka se zakocenila o smija, a bene ludoga naki mu je i čača bijo, tako kažu…bijo lud i gotovo, moja jetrva je kazivala kako je jedanput njenoj kenju uvalijo užgan duvan u uvo, kaže da je kenja trčala ki bisna i da su je našli lipon u Brelima, a Matinu mulu je veza čikare za rep pa ga noću pušča kroza selo, judi su popa zvali jer su mislili da noču đavli odaju selon, dakuće, čikare klapaju prikon stina, a noć i gluva doba nisu za berekinanje. Jurka se ošine rukon po traversi, u ženo moja uščipnilo me, ma koji je to đava, ajme meni, kad ispo traverše izleti obad, onoga ti boga kliki je, diže se Jurka ali obad ode, nemoš ki čejade ni sidit a da te sotona nedira, mrmjala je i namiščala kotulu pa priko nje plesirku scnu.
Mare je gleda pa veli, Jurka, vaja će kravi dat jist pa je pomust, ima zera surutke od jutros pa ću dvi čikare mekinja zamišat i gudinu odnit ma ti se nemogu verat više priko klanca, noge me nešlušadu... evo... bome san i gladna, mesa neman, đavlu briga zanjizin, ma ja ću ti zeru sataraša šta je ostalo od užine i vrcon u posteju...Jurka će...e, meni ženo meso dodijalo, oni moj beno, kad nema mesa neče jide, kad skuvan zeja, kaže to prasad jidu, kad skuvan manistru kaže, đavlu ti i ona ko će ti je jist, a unad šta ću, ja ti njemun meso, a sebi ništa lakše, mislila san zakalat tele tamoka ujesen, pa zeru prodat, neće ni čut, sve će on satrat, đavla izijo, ma neka mislin ja, daću zeru dici, nek on bleji...ajdemo Mare ča, ujutri oko bude zeru vitra tamoka iza čoše izvijala bi ono vriču ječima pa ću ga spremit ubavul, meni je on lip, jatiga popržin i samejen, eno njiman sva kava, a jati najvolin ječim, aj dišse, ajmo dat beštiji jist dok se vidi, vaja imeni zatvorit kokoši, lisica ima sričujin đava odnjo....Mare je gleda i laganin koracin će zanjon, iđe ona pa se misli, nije bocnila Jurku pa joj se prosto neiđe još kući....Jurka, ma jesi vidila onoga obada ženo moja, kad je izletijo ispo tvoje traverše oči su mu bile pune suza,ha,ha,ha,ha, Jurka se okrene i pogleda je... šta je beno...nedati đava mira, ti moraš žicnit i gotovo, ode Jurka,a Mare niz ulicu smije li se smije.
Julija Stapić Katić

Moliški Hrvati u Splitu

Na splitskom sajmu Gastro izložila sam svoje radove, slike i kućice Zagvozda. Predstavila sam svoje dvije zbirke pjesama i na samom zatvaranju dođu Hrvati iz pokrajine Molise, zainretesirani za zbirke i Zagvozd kojeg su upoznali preko našeg Gabija. Kupili su zbirku Stina i presretni je odnijli u pokrajinu Molise gdje žive naši moliški Hrvati.
Julija

Julija za Podstranu

Dana 01.ožujka 2007.godine u Podstrani u restoranu Jure održana je humanitarna aukcija slika. Aukciji se odazvalo sto pedeset uzvanika, četrdesetak vrijednih djela mnogih umjetnika predstavljeno je javnosti te su prodane istu večer, napominjem da su se na toj aukciji našle i dvije vrijedne slike zagvoške autorice Julije Stapić Katić koju Poljičani itekako poznaju kada je u pitanju humanitarno djelo, njezini radovi i ovaj put zadivili su posjetitelje te noći i prodani su istog trenutka. Sredstva od prodanih djela namijenjena su za izgradnju Križnog puta u općini Podstrana što je od povijesne važnosti za ovaj kraj.Istaknimo i to da je Julija počasni član Udruge Sveti Jure-Priko, kao zasluga njezinoj plemenitosti, ovo je još jedan dokaz u nizu ostalih kako Zagvožđani imaju plemenitu i nesebičnu dušu.

Ante

Šutrina zbirka pjesama

U srijedu 20. veljače 2008.godine u Pinakoteci Gospe od Zdravlja biti će predstavljanje zbirke pjesama pjesnika Ante Nadomira Tadića-Šutre, mnogima je poznato koliko Šutra voli naš Zagvozd, o njemu je napisao pjesmu u jednoj njegovoj zbirci...tko ima vremena i tko voli ovu vrstu poezije neka dođe, nadam se da će nas Šutra oduševiti i zadiviti svojim pjesmama kao i bezbroj puta do sada.... Početak je u 19,30 sati.

Pjesme

ZLATNI KLAS

Sićan se
pokrila bi mater
krpon tisto,
u drvenin načvan
boje će uskvasa,
zamirisalo bi
cilo malo misto
o domaćeg brašna
našeg zlaton klasa.
Doli na kominu
plamen cripnju liže,
vaja skupit žeru
i s lugon je miša,
sukja dim visoko
nebu je sve bliže,
vaja kruv zaprečat
jerbo mu je priša.
Razjarila bi vatru
na kominu mati,
unda bi stavila
dva lista kupusa
vaja sada tistu
lipi oblik dati,
ima mater mota,
vaja reč ukusa.
Vonja misto malo
zove usta suva
da vrate se dani
iz zlatnega klasa,
ali nema više mati
nit slatkega kruva,
nema više smija
nit dičijeg glasa.





NESTALI SNI

Dugo već ne sanjan
one lipe snove
ka da mi je niko
ukra moje sne,
dugo me moj Zagvozd
u njiman ne zove
čak iz oka slike
nestale su sve...
Oblaci sivi od riči,
dlanovi puni kiše,
zvona sa zvonika
nit vidin niti čujen,
...zašto moje snove
ne mogu sanjat više?
Koga upitati...kome da virujen...
Dugo nisan čula
glas iz mista moga,
nit vidila pute
šta vode do sriće,
vratit će se slike
mista jedinoga,
ali snovi moji...
vratiti se neće...
Molila san zoru
al me čula nije
da mi snove vrati
pune uspomena,
da mi vrati sve šta
imala san prije,
puno prije oveg
nesritnog vrimena.

Julija Stapić Katić