Svestrana umjetnica Julija Stapić-Katić rođena je 23 rujna 1964 u Zagvozdu. Slikarstvom se predstavila javnosti prije petnaestak godina te iza sebe ima dvanaest samostalnih i preko dvadeset skupnih izložbi sirom Hrvatske. Godine 2003, Julija je izdala i prvijenac zbirke pjesama pisane na pučkom jeziku koji potječe iz srednje dalmatinske zagore, zbirka je nazvana "Montenense moj", to ime 533 godine nosio je njen rodni kraj Zagvozd, 2007 godine izlazi i druga zbirka pod nazivom ¨STINA¨ posvećena ljudima i običajima,njenog rodnog mjesta, dragim prijateljima i onima koji nažalost više nisu među živima, a pisana poezija takođe je na pučkom jeziku.
Julija je tajnica i rizničarka u HČSP stranci,članica je Udruga HDV-1941-1945,zatim udruga, Sveti Jure- Priko (počasni član), Likovna Udruga Krgu-Dugi rat, Udruga Zagvožđana Split, HKD Napredak te likovna Udruga Branitelja oboljelih od PTSP gdje svake godine na likovnoj koliniji daruje svoje radove za obranu hrvatskih branitelja i generala. Prošle godine Julija je sudjelovala u humanitarnim akcijama, sredstvima od prodaje slika izrađen je križni put u Općini Podstrana te je kupljen vrijedan aparat bolnici Križine odjel kardiologije. U mnogim Udrugama je aktivna te se humanitarno istječe gdje god je to potrebno, za što je dobila i bezbroj priznanja, njena nesebičnost je njena vrlina i to joj čini zadovoljstvo. Julija je vesela, samozatajna i plemenita duša koja svoju ljubav poput bisera prosipa svugdje oko sebe.
Julija je veliki dio svog rada posvetila i nezbrinutoj djeci o kojima je i pisala u svojoj zbirci pjesama ¨STINA¨ koja je javnosti predstavljana u rujnu 2007. godine u splitskoj Pinakoteci Gospe od Zdravlja. Zbirka pjesama ¨Stina¨postigla je znatno veliki uspjeh kako među čitateljima tako i u raznim medijima.Julija trenutno priprema i treču zbirku pjesam pod nazivom ¨Moja svatost¨ i monodramu pisanu na pučkom jeziku koje će javnosti predstaviti ove godine, ista će biti predstavljena i na Raosovim danima ove godine. Zadnjih osam godina Julija je iznenadila javnost kada se predstavila sa rijetkim radovima a to su kamene makete srednjovjekovnih crkvica i kućica kako bi svijetu pokazala ljepotu naše stare arhitekture, s tim je potaknula mnoge naše iseljenike o povratku na ognjište ili ih je barem podsjetila na trenutke djetinstva provedene na tim područjima.Svojim radom predstavila se javnosti Moliških hrvata u Italiji, pokrajina Molise prošle godine te iseljenim hrvatim u Švedskoj kako bi širila prijateljstva i kulturu svoje domovine.Julija Stapić Katić majka je troje djece, živi i radi u Splitu.
subota, lipnja 06, 2009
četvrtak, ožujka 05, 2009
Sajam Gast
Na splitskom Žnjanu održati će se SAJAM GAST od 04 do 08.03.2009.godine. Radno vrijeme sajma je od 09,30 do 19,00 sati.
Uorganizaciji TZ Splitsko -dalmatinske Županije biti će predstavljeni i radovi u kmenu te slike i objavljene knjige Julije Stapić Katić.Pradstavljeni motivi slikom i riječju su iz Zagvozda.
Svi zainteresirani mogu doći i vidjeti na štandu Turističke zajednice Spl.-dalm.Županije, štand br. 11,hala-pavilion br. 5.
Uorganizaciji TZ Splitsko -dalmatinske Županije biti će predstavljeni i radovi u kmenu te slike i objavljene knjige Julije Stapić Katić.Pradstavljeni motivi slikom i riječju su iz Zagvozda.
Svi zainteresirani mogu doći i vidjeti na štandu Turističke zajednice Spl.-dalm.Županije, štand br. 11,hala-pavilion br. 5.
srijeda, veljače 04, 2009
Dimna kužinica
Otpuva je vitar lepušinu,
utrnijo vatru na kominu,
svu je tugu
zbijo u kužinu,
rđav bronzin
na komaštran cvili
di su oni
šta su iz njeg jili.
Prašnjav bijac
na tlevu se smota,
davno nekom
on bijo je dota,
puvajku je
ožeg zagrlijo,
a pod mažon
tronožac se skrijo,
bidnom crvi
noge izbužgale
jedva da su
još uspravno stale.
Otpuva vitar
i lug sa komina,
otpuva je
i cripnju gori s greda
brez čejada
ostala kužina
pa sad komin
u nebo vedro gleda.
Ne vonjadu
na kruv dani više
ni na zeje, suđuk, divenicu,
rđav bronzin
oplakuju kiše
a ja moju
dimnu kužinicu.
Šta ću Bože
reć ćeri, šta sinu
kad požele vidit didovinu,
oče li i mene
izdat moje stine
ka ja njizi
zbog klete tuđine.
Julija Stapić Katić
Split, 16.07.2008.
srijeda, studenoga 26, 2008
Umjetnošću do ključa istine i slobode
¨Umjetnošću do ključa istine i slobode¨ naziv je humanitarne aukcije umjetnina koja će se održati u Kristalnoj dvorani hotela The Westin u Zagrebu, dana 10.prosinca 2008.godine s početkom u 20,30 sati.
Sav prihod od ove aukcije biti će namjenjen za obranu hrvatskih branitelja.
Umjetnički rat s dijetlom, kistom i perom
Hrvatski vojni invalidi, hrvatski branitelji Domovinskog rata osnovali su radionicu u zajednici županijskih udruga HVIDR-e pod nazivom, HVIDRI-na likovna radionica.
Radionica je dugi niz godina bila zamisao gosp.Antuna Ferbežara-Tonča,branitelja, invalida domovinskog rata,umjetnika, čovjeka koji se borio za slobodu voljene Domovine no svoju borbu nastavio je i u miru te je svojom inicijativom okupio vojne invalide, branitelje i goste da povedu rat dijetlom, kistom i perom. Svoju zamisao ne bih mogao pretočiti u stvarni tok bez zaslužnih ljudi koji su bili i ostali najveća potpora spomenutoj radionici, a to su: Predsjednik HVIDR-e gosp.Josip Đakić koji je svake godine prisutan stvaralaštvu u radionici i na taj način daje podršku umjetnicima kako bi ustrajali u borbi za svoj cilj.
Vrijedno je spomenuti drage ljude koji su na svojim leđima iznijeli sav teret kako bi radionica dobila sunčev sjaj, a to su: Gosp. Ivan Vulić, gosp.Antun Spajić, gosp.Josip Periša, gosp. Zlatko Plazibat te mnogi drugi (neka se ne uvrijede što ih nisam spomenula).
Likovnoj radionici koja je održana i ove godine u Zadru 20. studenoga 2008.g. prisutni su bili branitelji iz mnogih gradova lijepe naše, kao gost odazvala sam se po drugi put za redom na poziv gosp. Ivice Marina, branitelja, slikara i voditelja naše grupe iz Splita i okolice.
Osvrnula bi se na naziv ove vrijedne aukcije i postavila pitanje: Gdje je ključ istine i slobode?
- Zajedno ga potražimo svojom nazočnošću na ovoj humanitarnoj aukciji,obranom hrvatskih branitelja pomozite nama, njima i na kraju sami sebi, s tim ste dali podstrek ovim nesebičnim ljudima od kojih je veča samo plemenitost njihova.Meni je bila čast biti im gost već drugu godinu, slušati i gledati ih s kojom ljubavlju i pažnjom stvaraju vrijedna djela, začuđeno sam promatrala njihov optimizam koji sam upijala kao maleno dijete slatki sok od voča.
S toga me čude pojedini negativni pogledi put branitelja, a trebali bismo ih gledati posramljeno jer oni su ti koji su nam dali slobodu, nama, našoj djeci, dali su nam sebe, pa evo prilike da im na neki način uzvratimo ljubavlju za njihovu veliku ljubav.Oni bi nam trebali biti svetost,izvukli su nas iz tame i dali nam put i kao što vidimo tim putem i sada nas vode, a to je put ljubavi i mira, humanosti i solidarnosti.
Vrijedna djela nstala u ovoj radionici biti će predstavljena javnosi i Vama, stoga dođite i uvjerite se u ovaj kratak opis, potvrdite svoju nazočnost do 08. prosinca 2008.godine
( ponediljak) na brojeve:
Tel: 01/ 2395 104
Fax: 01/ 2303 074
Ili na e-mail: hvidra@hvidra.hr
U Splitu,25.studenoga 2008.godine
utorak, studenoga 25, 2008
Humanitarna aukcija za obranu branitelja
Humanitarna aukcija umjetnina s nazivim ¨Umjetnošću do ključa istine i slobode¨ biti će održana dana 10.prosinca(srijeda) 2008.godine u Kristalnoj dvorani hotela The Westin u Zagrebu s početkom u 20,30 sati. Aukciju organizira Zajednica županijskih zajednica udruga HVIDR-a RH pod visokim pokrovteljstvom predsjednice Vlade RH Jadranke Kosor i ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, a sav prihod aukcije namjenjen je obrani hrvatskih branitelja.
Pozivaju se svi da pomognu u realizaciji ovog humanitarnog projekta.
Vašu nazočnost potvrditi možete do 08.prosinca 2008.god. na brojeve tel. 01/2395-104
fax. 01/2303-074
ili na e-mail: hvidra@hvidra.hr
Na ovoj humanitarnoj aukciji umjetnina biti će predtavljeni radovi Julije Stapić Katić koja je i ove godine četiri svoja rada donirala za obranu branitelja.Posjetitelji će dobiti kataloge u kojima je pisanom riječju i slikama predstavljena slikarica iz Zagvozda.
Prijavite svoj dolazak, ovo su vrijedna djela umjetnika branitelja, moj doprinos s ponosom ističem, dvije godine za redom sam s tim ljudima na koloniji i uvijek ću se rado odazvati, biti uz njih meni je to čast.
Julija
Pozivaju se svi da pomognu u realizaciji ovog humanitarnog projekta.
Vašu nazočnost potvrditi možete do 08.prosinca 2008.god. na brojeve tel. 01/2395-104
fax. 01/2303-074
ili na e-mail: hvidra@hvidra.hr
Na ovoj humanitarnoj aukciji umjetnina biti će predtavljeni radovi Julije Stapić Katić koja je i ove godine četiri svoja rada donirala za obranu branitelja.Posjetitelji će dobiti kataloge u kojima je pisanom riječju i slikama predstavljena slikarica iz Zagvozda.
Prijavite svoj dolazak, ovo su vrijedna djela umjetnika branitelja, moj doprinos s ponosom ističem, dvije godine za redom sam s tim ljudima na koloniji i uvijek ću se rado odazvati, biti uz njih meni je to čast.
Julija
srijeda, listopada 29, 2008
LITNJA ŽEGA 5.DIO
Palo sunce iza Bijakove, cvrčci pivadu zadnju lantaniju a pod kostejon dvi živice stina još vrile da moreš jaje ispeč.Ošla Jurka spratit ovce utor, vabi kenjca,a kenjac se razigra po guvnu i ne benda on šta Jurka govori.- Odnjo mi te lipi đava, vamo dolazi, platit ćeš ti meni, viče Jurka iz sveg glasa, ma cilo je selo čuje, ali kenjac po svome, neće u pojatu, a nije lud, ko more po ovoj paklenoj žegi ukući stat.Čula Mare galamu pa se popela do guvna:-A šta je beno, šta ti je kenjac kriv, šta si se narajcala, puščaj živinu da uživa, onoga mi Boga tebi je ova žega spržila možđane, kad mu dođe uče on isam. Nego, aj dođi amo pod kosteju,ispekla san uščipaka, ma nisi vake jila, reče njoj Mare ali nako ispomukla.Jurka je pogleda i kaže: eto me aj ti sidi, iđen onoj nesriči dat večeru, odnit će ga đava s bukaron u konobu pa će jopeta prilivat, a on kad pojide iđe leć pa će manje popit.
Sila Mare i čeka, ka u nika doba eto ti Jurke, na njoj vuštan o mosuline i nika škura bluza, tare ruke o traveršu, odveza šudar o latenice pa sunjizin otra sebe po obrazin, jopet ga meče na glavu i veže ispod pletenica. Lipa je žena i lipo se drži za svoje godine, rečine bokolice ki da su nove, čuva ji Jurka jerbo su joj uspomena namater, Sida do Mare i reče: Ženo moja sva san ti se uspotila dok san namirila beštiju i onoga moga benu, znaš šta mi reče, : a šta je, kud ti se žuri, zakasnit češ namisu, a ja mu kažen: eto sidit ću tute u ute gledat.
Gleda je Mare a đava njoj mira neda, bocne Jurku ki da neće: dobro ti je čovik i reka, nego i jon se jedva čeka đavla rišit iskuće, ima svoj mir.Pogleda je Jurka ispo obrva a oči joj se cakle, ma grijota je reč, ima lipe oči nika modra boja,a obrazi rumeni ki u mlade divojke,izvadi iz traverše nekoliko oraja i metne ji na kamen, Mare je gleda i reče:šta ti je beno oli nečeš probat uščipke, a Jurka njoj: eto ji tebi, dovde se čuje užegla mast, nebi ti ji ni pas ijo, podmota glavu pa se usebi nasmije da je Mare nevidi, misli ona, e bockala si ti mene cilo popodne, eto ti sad. Dade ona Mari oraje i uze uščipak: ajde ne rajcaj se, mogli su ti iboji bit, nego slušaj, umro je jutros rodijak mi Marko, Bog mu da pokoj. Moga Ivana je on spasijo kad je biža za meriku, nemogu mu ja to nikad zaboravit,iču sutra na molitvu, a mogla si i ti, ti boje znaš rozarije molit, nego, ko će mi spračat živinu sedan dana, oni moj beno nezna ni sebi dat jista a kamoli živini.Gleda je Mare pa reče: nije da ja nebi til ić nego ko će me izvuć do gorika, neće noge ženo moja slušaju, ajde vidit ćemo sutra. Jurka se ništa zamislila a Mare je upita: šta ti je, šta sad kutriš, Jurka je pogleda pa reče: sitila san kad je pokonji Ante umro, sičaš se ti, eto sad su dvojica ošla.Nu, umro Ante a Marko, Pere i Ivan došli čuvat ga cilu noć, bili su cili život zajedno, skupa pili, skupa radili a skupa se i odgojili. Žalosni njizi trojica cilu su noć oplakivali i sićali se mojega pokonjeg Ante. Tamoka pri zoru ošla cila demejana vina, Marko, Pere i Ivan ženo moja počeli pivat gange, pivadu oni ali, nije to, to, vali četvrti glas, gledaju oni pokonjega Antu, a Marko reče Peri, aj ti sute strane a ja ću suove, nauzgorimo ga zera,šta udi šta neće pivat, vali nan četvrti, a ti Ivane započni.Zapivali su ženo kliko ji je grlo nosilo, digla se čeljad, pripali se, ma ko će o stida, mrtac ukući a oni manitaši pivadu. Berekini, ma zna njizi cilo selo ali sramota judi žalosni. Dugo se je to pričalo, u devet sela se pročulo, a eto jutros Marko ode, ostala su ženo još dvojica.
Mare je gleda, podiže traveršu pa se otra po licu, ma di se neći sičat ženo moja, nego ža mi je jadnoga Marka, bijo je ki kruv šta se jide, kliko puta mi je polijo loze kad bi svoje poliva, a moj Jozo kad bi doša isplta on bi mu reka, menoj Jozo odit uloze, ja san ti ji polijo, e Bog mu da ijadu pokoja.
Bijo je berekin ki momak,nema cure kojon nije iša a nije ni on zna koju voli, eno Bog je da da oženi nako dobru ženu, vridnu sirotu, ma bijo je i on vridan i dušon dobar reče Mare i uzdane.Razgovor prikine Tone, čula je i ona da je Marko umro, znala je di su Mare i Jurka pa se sa vrja košiluka spustila da sunjima sidne i pročakula. Tone je bila mlađa od Mare i Jurke nikolko godina ali dobro su se slagale, gleda je Jurka pa reče: lip ti je taj vrčolet Tone, vidi je Mare, eto ti je đavle ki da ništa ne radi, vidi njoj kotulu i bluzu, bili se ki labud. Tone se nasmija pa reče: aj Jurka đavlu, pušči me na miru, ovo san se prisvukla da ne smrdin po ovcan, došla san malo sidit pa ću ić leć, nego reci mi imaš li mi dat malo kvasa za kruv, probile su mi se načve pa bi uzela tvoje dosutra.Izmela san mliko a brte i mečaja mi nije ki prije, morat ću odnit Milanu da mi učini drugu dok još more a kad ode i on ko će nan činit mečaje i načve kad niko više to ni nezna radit.Jurka je gleda i reče: a je, je, Tone moja, ova omladina danas ništa neće niti znadu, ajde kad pođemo ća dat ću ti kvasac i načve, ja san jutros kruv ispekla pa mi netribaju.Digle se Mare i Jurka, diže se i Tone, Jurka će Toni:čula si da je Marko umro, Tone jedva reče, ma jesan, čula san, Jurka će jopet: eto ode još jedan, a ko će sad njemu pivat, vidin ja da je i tebe žalost ujtila, i tebi je na silo dolazijo kažu, ma u Jurki uvik đava, neda njoj mira, mora ona bocnit jerbo bi pukla ki mijur.
Julija Stapić Katić
Sila Mare i čeka, ka u nika doba eto ti Jurke, na njoj vuštan o mosuline i nika škura bluza, tare ruke o traveršu, odveza šudar o latenice pa sunjizin otra sebe po obrazin, jopet ga meče na glavu i veže ispod pletenica. Lipa je žena i lipo se drži za svoje godine, rečine bokolice ki da su nove, čuva ji Jurka jerbo su joj uspomena namater, Sida do Mare i reče: Ženo moja sva san ti se uspotila dok san namirila beštiju i onoga moga benu, znaš šta mi reče, : a šta je, kud ti se žuri, zakasnit češ namisu, a ja mu kažen: eto sidit ću tute u ute gledat.
Gleda je Mare a đava njoj mira neda, bocne Jurku ki da neće: dobro ti je čovik i reka, nego i jon se jedva čeka đavla rišit iskuće, ima svoj mir.Pogleda je Jurka ispo obrva a oči joj se cakle, ma grijota je reč, ima lipe oči nika modra boja,a obrazi rumeni ki u mlade divojke,izvadi iz traverše nekoliko oraja i metne ji na kamen, Mare je gleda i reče:šta ti je beno oli nečeš probat uščipke, a Jurka njoj: eto ji tebi, dovde se čuje užegla mast, nebi ti ji ni pas ijo, podmota glavu pa se usebi nasmije da je Mare nevidi, misli ona, e bockala si ti mene cilo popodne, eto ti sad. Dade ona Mari oraje i uze uščipak: ajde ne rajcaj se, mogli su ti iboji bit, nego slušaj, umro je jutros rodijak mi Marko, Bog mu da pokoj. Moga Ivana je on spasijo kad je biža za meriku, nemogu mu ja to nikad zaboravit,iču sutra na molitvu, a mogla si i ti, ti boje znaš rozarije molit, nego, ko će mi spračat živinu sedan dana, oni moj beno nezna ni sebi dat jista a kamoli živini.Gleda je Mare pa reče: nije da ja nebi til ić nego ko će me izvuć do gorika, neće noge ženo moja slušaju, ajde vidit ćemo sutra. Jurka se ništa zamislila a Mare je upita: šta ti je, šta sad kutriš, Jurka je pogleda pa reče: sitila san kad je pokonji Ante umro, sičaš se ti, eto sad su dvojica ošla.Nu, umro Ante a Marko, Pere i Ivan došli čuvat ga cilu noć, bili su cili život zajedno, skupa pili, skupa radili a skupa se i odgojili. Žalosni njizi trojica cilu su noć oplakivali i sićali se mojega pokonjeg Ante. Tamoka pri zoru ošla cila demejana vina, Marko, Pere i Ivan ženo moja počeli pivat gange, pivadu oni ali, nije to, to, vali četvrti glas, gledaju oni pokonjega Antu, a Marko reče Peri, aj ti sute strane a ja ću suove, nauzgorimo ga zera,šta udi šta neće pivat, vali nan četvrti, a ti Ivane započni.Zapivali su ženo kliko ji je grlo nosilo, digla se čeljad, pripali se, ma ko će o stida, mrtac ukući a oni manitaši pivadu. Berekini, ma zna njizi cilo selo ali sramota judi žalosni. Dugo se je to pričalo, u devet sela se pročulo, a eto jutros Marko ode, ostala su ženo još dvojica.
Mare je gleda, podiže traveršu pa se otra po licu, ma di se neći sičat ženo moja, nego ža mi je jadnoga Marka, bijo je ki kruv šta se jide, kliko puta mi je polijo loze kad bi svoje poliva, a moj Jozo kad bi doša isplta on bi mu reka, menoj Jozo odit uloze, ja san ti ji polijo, e Bog mu da ijadu pokoja.
Bijo je berekin ki momak,nema cure kojon nije iša a nije ni on zna koju voli, eno Bog je da da oženi nako dobru ženu, vridnu sirotu, ma bijo je i on vridan i dušon dobar reče Mare i uzdane.Razgovor prikine Tone, čula je i ona da je Marko umro, znala je di su Mare i Jurka pa se sa vrja košiluka spustila da sunjima sidne i pročakula. Tone je bila mlađa od Mare i Jurke nikolko godina ali dobro su se slagale, gleda je Jurka pa reče: lip ti je taj vrčolet Tone, vidi je Mare, eto ti je đavle ki da ništa ne radi, vidi njoj kotulu i bluzu, bili se ki labud. Tone se nasmija pa reče: aj Jurka đavlu, pušči me na miru, ovo san se prisvukla da ne smrdin po ovcan, došla san malo sidit pa ću ić leć, nego reci mi imaš li mi dat malo kvasa za kruv, probile su mi se načve pa bi uzela tvoje dosutra.Izmela san mliko a brte i mečaja mi nije ki prije, morat ću odnit Milanu da mi učini drugu dok još more a kad ode i on ko će nan činit mečaje i načve kad niko više to ni nezna radit.Jurka je gleda i reče: a je, je, Tone moja, ova omladina danas ništa neće niti znadu, ajde kad pođemo ća dat ću ti kvasac i načve, ja san jutros kruv ispekla pa mi netribaju.Digle se Mare i Jurka, diže se i Tone, Jurka će Toni:čula si da je Marko umro, Tone jedva reče, ma jesan, čula san, Jurka će jopet: eto ode još jedan, a ko će sad njemu pivat, vidin ja da je i tebe žalost ujtila, i tebi je na silo dolazijo kažu, ma u Jurki uvik đava, neda njoj mira, mora ona bocnit jerbo bi pukla ki mijur.
Julija Stapić Katić
četvrtak, listopada 16, 2008
Moji dojmovi iz Jajca
Na susretima sam srela i našeg Petra Gudelja, kada sam pročitala svoje stihove posvećene Zagvozdu, Petar mi se obratio čestitkom i upitao kako to da me nije bilo u kraju nedavno gdje su pozvani mnogi književnici, isto pitanje postavio je i Petar Vulić kada je bio u Zagvozdu našem jednom književniku. Što reći, nitko me pozvao nije, očito moja djela nisu dostojna no meni je bitno da su prepoznata među velikim književnicima koji me pozivaju i koji pišu kritike o mom stvaralaštvu. Meni je bitno da sam svoj Zagvozd predstavila u najboljem svijetlu u srcu Jajca, mnoge kolege su mi pružali ruku kada sam sa pozornice pročitala stihove Montenense moj, koji su objavljeni u mojoj prvoj zbirci.
Julija
Pretplati se na:
Postovi (Atom)
