Moje putovanje u Švedsku

Dana 11. lipnja 2008. Drštvo Poljičana Sv.Jure-Podstrana otputovalo ne na uzvratni posjet u Švedsku gdje su boravili do 22. lipnja 2008. godine.
Domaćini, kulturno Društvo u gradu Vesterasu svečano su nas dočekali te smo osim njihova grada posjetili i druge gradove u kojima borave Hrvati iseljenici, posjetili smo hrvatska društva i domove, koji djeluju preko 40 godina te katoličku crkvu u Stockholmu gdje smo se predstavili pjesmom i poljičkom narodnom nošnjom .
Klapa Porat- Podstrana izmamila je osmjeh i suze na licima naših iseljenika, moja malenkost je imala čast da predstavim žensku poljičku narodnu nošnju švedskoj publici i hrvatskim iseljenicima, bila sam presretna,da se kao zagvoško dijete pojavim u toj predivnoj nošnji.
U Hrvatskom društvu Zagreb u Hallstahammaru priredili smo svečanu večeru za mnoge uzvanike. Švedsko društvo i iseljeni Hrvati uživali su u specijalitetima koje sam osobno spremala, a to su: pašticada s njokima, bakalar na bjanko, te naše dalmatinske fritule koje su nestale u trenu.
Nas desetak iz spomenute Udruge za vrijeme boravka ušli smo u duše i srca svih koji su nas upoznali, njihovu radost i sreću prekinula je tuga zbog rastanka 22. lipnja 2008. kada smo morali poletjeti natrag u našu Domovinu.
Suze i uplakane oči švedskog kulturnog društva i Hrvata iseljenika pratile su nas do samog poletanja, no to nije kraj, rekli smo sebi, ovo je jedan novi početak dugog, dugog prijateljstva.
Posadili smo drvo prijateljstva ispred zgrade županije u gradu Vesterasu, pratit ćemo njegov rast iz godine u godinu jer ovo je druženje neraskidivo.
Let iz Vesterasa bio je preko Londona gdje smo boravili jedan dan kako bi nakratko obišli uži dio grada gdje smo napravili zajedničku fotografiju za sjećanje na ove nezaboravne dane.
Utorak jutro probudili su me pozivi dragih ljudi koju su ostali daleko od naših očiju, a blizu naših srca, naših misli,Svjetlana, Duda, Milena, Meho,Nensi, Ivo, Petar, Milica, Veljko, Milan, Ratko,Vesna, Ana,Mladen,Karlo, Stjepan,Ivan, Hrvatsko društvo u Stockholmu, vaši muževi i žene, vaša djeca dali su nam toliko ljubavi da jedva čekamo da se ponovno vidimo, neke ćemo ubrzo sresti sljedećeg mjeseca što nas posebno raduje.
Hvala kulturnom Društvu Tillsammans iz grada Vasterasa, koji nas je pozvao i ugostio. Hvala Vama dragi prijatelji i Hvala Društvu Poljičana Sv. Jure-Podstrana što me učinio bogatijom za ovakva prijateljstva.


Julija Stapić Katić

Fotografije pogledajte klikom na sliku sa strane "Julija u Švedskoj"

Još o zbirci "Stina"

Preporučam zainteresiranima za Julijino pjesništvo potražiti njezinu najnoviju knjiigu pjesama pod znakovitim naslovom Stina , u izdanju Hrvatskoga kulturnog društva Napredak iz Splita hkd-napredak@st.htnet.hr ; 2007. Zanimljivo i značajo te izrazito pohvalno je da je ovoj istaknutoj pjesničkoj zbirci korice oblikovao zapaženi djelatnik Moliških Hrvata gospodin Gabriele Romagnoli. Tim je činom potvrdjena još jednom ostvarena suradnja između razdvajanih, ali nikada razdvojenih elemenata nacionalnoga bića. Iskreno se nadam i očekujem još novih pjesničkih priloga poštovane auktorice. (Comment this)

Napisao čitatelj iz Šibenika

Hvala Dr. iz Šibenika,vjerni moji čitetelji, ljubitelji ove vrste poezije, sljedeća zbirka je u pripremi, ja joj se veselim jer zam da je i vi očekujete s nestrpljenjem,nadam se da će gosp.Romagnoli smislit i ovaj put nešto lipo za uređenje korica.¨Stina ¨je zaista predivna zbirka, najbolja odabrana djela su u njoj a meni je posebna zbog karica jer je u njima urezana slika naše zaštitnice Gospe od Karmela koju je izradio gosp. Gabrijele.

Julija

Litnja žega - 4.dio

Ajde Jurka,uzmi jačermu za pod guicu i dođi amo pod kosteju….vikne Mare sčoše …jedva se usplentrala dolika iz komšiluka, ubije jadnu cukar pa na nogan nemere vele odat….promrmjala ki mačka kad prede sebi u bradu….đava ti sriču odnjo oš me puščat više…..umelo je u mladosti, vas život ki da su ga đavli ziđali, nevajan i gotovo…..Pogleda nako isposebe i vidi Jurku…etote lipi đavle, kažeš da nemereš a ti ki lepurica, ja ti jadna, jedva san dopuzala….Jurka nako đavlija osebe, ma uvik je bila za niko berekinjanje…Šta je Mare, oli ti je pala sila? Moli Bog za Gaću šta ne odaš po ononzin stinan, doveja ti je asvalt pa sad moreš gazit kud te voja….nasmija se Jurka jer je znala da će Mari skočit tlak prikon trista ….Ajde beno…odnjo đava tebe i njega, vele je mene briga za asvalton, ma da je sad ozlata šta mi vridi kad ti jadna ne mogu ni do klozeta…reče njoj Mare tužnin glason…Jurka, nisan gledala kliko je uri, ima li četri….malo san se naslonila da mi priđe priko oka san, ma nemoreš zaspat ženo moja…Jurka je gleda i vidi da Mari nije pravo reč dobro….je Mare, ima ijače od ćetri, ošlo je sunce daleko iza Bijakove oli nevidiš… nego šta ti je danas…nisi mi sva svoja, priupita je, nako malo začuđeno….Aaa, meni, jeli, kažeš, šta mi je…šta će mi bit, dodijalo mi više, mučin se ki stari pas, nit moreš odat nit moreš lajat nit moreš jist, ni živit nemogu..eto ti šta mi je…Legla malo ki žena da se zeru smirin kad ono klapa li klapa…dižen se do ponistre i gledan…ma te lipi đava odnjo šta si….a dolika ispozida Jure, skinijo se ženo dopasa i ori niki zid, uzejo mašklin pa udri, unda uze macu pa ošini po stinan…slušan i gledan, ka odjednon razbisni se i viče….pucaj veseje ti đava odnjo…pucaj…ja ili ti…ma niko će puknit danas….vrca stina a on ki da je pomanita, vas u goloj vodi i to po onon zvizdanu….a jatiga sa ponistre njemu….a Jure, miči se sutoga sunca, đava te manita odnjo…, ma šta nedaš sebi mira pusti bolan mene uvu uru na miru….okrene se ženo moja, pogleda me i izdera se…šta je beno, ko te dira, mrš ukuću a mene pušči na miru, nema ti nevista pa si se mene uvatila….….a Juka moja kad mu dica dođu, jedva koraca, reka bi čovik, past če svaki čas sunogu…jadna dica se razlete te kumpire sade, kopaju, te loze te drva, da čača ima šta ložit, ma janciga mu sve iscipaju i slože ukuću, a on..ma jesi vidilila stara kenjca..a..a..a….Odnjo me đava oko bi mu više išta rekla, ma straj me bilo, odnit će ga đava dolika priko glave, svratat će beno dolika prikozida pa šta će unda… manitaš…..Jurka jedva doriči došla pa će ….oli se nisi dozvala pameti dosad….brige đavla, neka padne, iman ja ukući nakog, šta ti vridi govorit išta, ja mu kažen, ajde beno, a mene ne zovi kad zalegneš, ma ničašu vode neću ti donit, odnjo ga đava i kad bi lega ja bi opeta mu prišla a miljun puta me ugriza za srce….Mare je gleda i u smij….jurka izbečila oči…šta je beno, šta se ceriš oti cukar ti je plenija guicon na time , aaa, ma nije Jurka nego san se sitila Jure, nu rečuti, jedan put dolikan ispod ceste u mojin lozan ja ti podbirala, gori povrj Jure ti podbira svoje i nije ti on mene vidijo ženo moja, gledan ti ja njega, naložijo vatru pa ti namistijo kamenje oko vatre i stavijo gulaš, znaš oni u važu na kamenja da ga ugrije, ka u nika doba puče nešto, ja se popela na zidić da boje vidin, u zraku leti ništa,ma pripala san ti se ženo, a Jure kune lu kune, a beštima, ni jedan svetac nije gorika osta, sve ji je skinija ženo moja, a poklopac Isusov, a papuču Isusovu, ma nemere mi past napamet više koje su to beštime bile, ajme majko, ma beno ti nije otvorijo škatulu nego je nako stavijo navatru, dakuče đavlu nego puknit…Jurka se zakocenila o smija, a bene ludoga naki mu je i čača bijo, tako kažu…bijo lud i gotovo, moja jetrva je kazivala kako je jedanput njenoj kenju uvalijo užgan duvan u uvo, kaže da je kenja trčala ki bisna i da su je našli lipon u Brelima, a Matinu mulu je veza čikare za rep pa ga noću pušča kroza selo, judi su popa zvali jer su mislili da noču đavli odaju selon, dakuće, čikare klapaju prikon stina, a noć i gluva doba nisu za berekinanje. Jurka se ošine rukon po traversi, u ženo moja uščipnilo me, ma koji je to đava, ajme meni, kad ispo traverše izleti obad, onoga ti boga kliki je, diže se Jurka ali obad ode, nemoš ki čejade ni sidit a da te sotona nedira, mrmjala je i namiščala kotulu pa priko nje plesirku scnu.
Mare je gleda pa veli, Jurka, vaja će kravi dat jist pa je pomust, ima zera surutke od jutros pa ću dvi čikare mekinja zamišat i gudinu odnit ma ti se nemogu verat više priko klanca, noge me nešlušadu... evo... bome san i gladna, mesa neman, đavlu briga zanjizin, ma ja ću ti zeru sataraša šta je ostalo od užine i vrcon u posteju...Jurka će...e, meni ženo meso dodijalo, oni moj beno, kad nema mesa neče jide, kad skuvan zeja, kaže to prasad jidu, kad skuvan manistru kaže, đavlu ti i ona ko će ti je jist, a unad šta ću, ja ti njemun meso, a sebi ništa lakše, mislila san zakalat tele tamoka ujesen, pa zeru prodat, neće ni čut, sve će on satrat, đavla izijo, ma neka mislin ja, daću zeru dici, nek on bleji...ajdemo Mare ča, ujutri oko bude zeru vitra tamoka iza čoše izvijala bi ono vriču ječima pa ću ga spremit ubavul, meni je on lip, jatiga popržin i samejen, eno njiman sva kava, a jati najvolin ječim, aj dišse, ajmo dat beštiji jist dok se vidi, vaja imeni zatvorit kokoši, lisica ima sričujin đava odnjo....Mare je gleda i laganin koracin će zanjon, iđe ona pa se misli, nije bocnila Jurku pa joj se prosto neiđe još kući....Jurka, ma jesi vidila onoga obada ženo moja, kad je izletijo ispo tvoje traverše oči su mu bile pune suza,ha,ha,ha,ha, Jurka se okrene i pogleda je... šta je beno...nedati đava mira, ti moraš žicnit i gotovo, ode Jurka,a Mare niz ulicu smije li se smije.
Julija Stapić Katić

Moliški Hrvati u Splitu

Na splitskom sajmu Gastro izložila sam svoje radove, slike i kućice Zagvozda. Predstavila sam svoje dvije zbirke pjesama i na samom zatvaranju dođu Hrvati iz pokrajine Molise, zainretesirani za zbirke i Zagvozd kojeg su upoznali preko našeg Gabija. Kupili su zbirku Stina i presretni je odnijli u pokrajinu Molise gdje žive naši moliški Hrvati.
Julija

Julija za Podstranu

Dana 01.ožujka 2007.godine u Podstrani u restoranu Jure održana je humanitarna aukcija slika. Aukciji se odazvalo sto pedeset uzvanika, četrdesetak vrijednih djela mnogih umjetnika predstavljeno je javnosti te su prodane istu večer, napominjem da su se na toj aukciji našle i dvije vrijedne slike zagvoške autorice Julije Stapić Katić koju Poljičani itekako poznaju kada je u pitanju humanitarno djelo, njezini radovi i ovaj put zadivili su posjetitelje te noći i prodani su istog trenutka. Sredstva od prodanih djela namijenjena su za izgradnju Križnog puta u općini Podstrana što je od povijesne važnosti za ovaj kraj.Istaknimo i to da je Julija počasni član Udruge Sveti Jure-Priko, kao zasluga njezinoj plemenitosti, ovo je još jedan dokaz u nizu ostalih kako Zagvožđani imaju plemenitu i nesebičnu dušu.

Ante

Šutrina zbirka pjesama

U srijedu 20. veljače 2008.godine u Pinakoteci Gospe od Zdravlja biti će predstavljanje zbirke pjesama pjesnika Ante Nadomira Tadića-Šutre, mnogima je poznato koliko Šutra voli naš Zagvozd, o njemu je napisao pjesmu u jednoj njegovoj zbirci...tko ima vremena i tko voli ovu vrstu poezije neka dođe, nadam se da će nas Šutra oduševiti i zadiviti svojim pjesmama kao i bezbroj puta do sada.... Početak je u 19,30 sati.

Pjesme

ZLATNI KLAS

Sićan se
pokrila bi mater
krpon tisto,
u drvenin načvan
boje će uskvasa,
zamirisalo bi
cilo malo misto
o domaćeg brašna
našeg zlaton klasa.
Doli na kominu
plamen cripnju liže,
vaja skupit žeru
i s lugon je miša,
sukja dim visoko
nebu je sve bliže,
vaja kruv zaprečat
jerbo mu je priša.
Razjarila bi vatru
na kominu mati,
unda bi stavila
dva lista kupusa
vaja sada tistu
lipi oblik dati,
ima mater mota,
vaja reč ukusa.
Vonja misto malo
zove usta suva
da vrate se dani
iz zlatnega klasa,
ali nema više mati
nit slatkega kruva,
nema više smija
nit dičijeg glasa.





NESTALI SNI

Dugo već ne sanjan
one lipe snove
ka da mi je niko
ukra moje sne,
dugo me moj Zagvozd
u njiman ne zove
čak iz oka slike
nestale su sve...
Oblaci sivi od riči,
dlanovi puni kiše,
zvona sa zvonika
nit vidin niti čujen,
...zašto moje snove
ne mogu sanjat više?
Koga upitati...kome da virujen...
Dugo nisan čula
glas iz mista moga,
nit vidila pute
šta vode do sriće,
vratit će se slike
mista jedinoga,
ali snovi moji...
vratiti se neće...
Molila san zoru
al me čula nije
da mi snove vrati
pune uspomena,
da mi vrati sve šta
imala san prije,
puno prije oveg
nesritnog vrimena.

Julija Stapić Katić