Umjetnošću do ključa istine i slobode

¨Umjetnošću do ključa istine i slobode¨ naziv je humanitarne aukcije umjetnina koja će se održati u Kristalnoj dvorani hotela The Westin u Zagrebu, dana 10.prosinca 2008.godine s početkom u 20,30 sati.

Sav prihod od ove aukcije biti će namjenjen za obranu hrvatskih branitelja.

Umjetnički rat s dijetlom, kistom i perom

Hrvatski vojni invalidi, hrvatski branitelji Domovinskog rata osnovali su radionicu u zajednici županijskih udruga HVIDR-e pod nazivom, HVIDRI-na likovna radionica.

Radionica je dugi niz godina bila zamisao gosp.Antuna Ferbežara-Tonča,branitelja, invalida domovinskog rata,umjetnika, čovjeka koji se borio za slobodu voljene Domovine no svoju borbu nastavio je i u miru te je svojom inicijativom okupio vojne invalide, branitelje i goste da povedu rat dijetlom, kistom i perom. Svoju zamisao ne bih mogao pretočiti u stvarni tok bez zaslužnih ljudi koji su bili i ostali najveća potpora spomenutoj radionici, a to su: Predsjednik HVIDR-e gosp.Josip Đakić koji je svake godine prisutan stvaralaštvu u radionici i na taj način daje podršku umjetnicima kako bi ustrajali u borbi za svoj cilj.

Vrijedno je spomenuti drage ljude koji su na svojim leđima iznijeli sav teret kako bi radionica dobila sunčev sjaj, a to su: Gosp. Ivan Vulić, gosp.Antun Spajić, gosp.Josip Periša, gosp. Zlatko Plazibat te mnogi drugi (neka se ne uvrijede što ih nisam spomenula).

Likovnoj radionici koja je održana i ove godine u Zadru 20. studenoga 2008.g. prisutni su bili branitelji iz mnogih gradova lijepe naše, kao gost odazvala sam se po drugi put za redom na poziv gosp. Ivice Marina, branitelja, slikara i voditelja naše grupe iz Splita i okolice.

Osvrnula bi se na naziv ove vrijedne aukcije i postavila pitanje: Gdje je ključ istine i slobode?

- Zajedno ga potražimo svojom nazočnošću na ovoj humanitarnoj aukciji,obranom hrvatskih branitelja pomozite nama, njima i na kraju sami sebi, s tim ste dali podstrek ovim nesebičnim ljudima od kojih je veča samo plemenitost njihova.Meni je bila čast biti im gost već drugu godinu, slušati i gledati ih s kojom ljubavlju i pažnjom stvaraju vrijedna djela, začuđeno sam promatrala njihov optimizam koji sam upijala kao maleno dijete slatki sok od voča.

S toga me čude pojedini negativni pogledi put branitelja, a trebali bismo ih gledati posramljeno jer oni su ti koji su nam dali slobodu, nama, našoj djeci, dali su nam sebe, pa evo prilike da im na neki način uzvratimo ljubavlju za njihovu veliku ljubav.Oni bi nam trebali biti svetost,izvukli su nas iz tame i dali nam put i kao što vidimo tim putem i sada nas vode, a to je put ljubavi i mira, humanosti i solidarnosti.

Vrijedna djela nstala u ovoj radionici biti će predstavljena javnosi i Vama, stoga dođite i uvjerite se u ovaj kratak opis, potvrdite svoju nazočnost do 08. prosinca 2008.godine

( ponediljak) na brojeve:

Tel: 01/ 2395 104

Fax: 01/ 2303 074

Ili na e-mail: hvidra@hvidra.hr

Slikarica i pjesnikinja

Julija Stapić Katić

U Splitu,25.studenoga 2008.godine

Humanitarna aukcija za obranu branitelja

Humanitarna aukcija umjetnina s nazivim ¨Umjetnošću do ključa istine i slobode¨ biti će održana dana 10.prosinca(srijeda) 2008.godine u Kristalnoj dvorani hotela The Westin u Zagrebu s početkom u 20,30 sati. Aukciju organizira Zajednica županijskih zajednica udruga HVIDR-a RH pod visokim pokrovteljstvom predsjednice Vlade RH Jadranke Kosor i ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, a sav prihod aukcije namjenjen je obrani hrvatskih branitelja.
Pozivaju se svi da pomognu u realizaciji ovog humanitarnog projekta.
Vašu nazočnost potvrditi možete do 08.prosinca 2008.god. na brojeve tel. 01/2395-104
fax. 01/2303-074
ili na e-mail: hvidra@hvidra.hr
Na ovoj humanitarnoj aukciji umjetnina biti će predtavljeni radovi Julije Stapić Katić koja je i ove godine četiri svoja rada donirala za obranu branitelja.Posjetitelji će dobiti kataloge u kojima je pisanom riječju i slikama predstavljena slikarica iz Zagvozda.

Prijavite svoj dolazak, ovo su vrijedna djela umjetnika branitelja, moj doprinos s ponosom ističem, dvije godine za redom sam s tim ljudima na koloniji i uvijek ću se rado odazvati, biti uz njih meni je to čast.
Julija

LITNJA ŽEGA 5.DIO

Palo sunce iza Bijakove, cvrčci pivadu zadnju lantaniju a pod kostejon dvi živice stina još vrile da moreš jaje ispeč.Ošla Jurka spratit ovce utor, vabi kenjca,a kenjac se razigra po guvnu i ne benda on šta Jurka govori.- Odnjo mi te lipi đava, vamo dolazi, platit ćeš ti meni, viče Jurka iz sveg glasa, ma cilo je selo čuje, ali kenjac po svome, neće u pojatu, a nije lud, ko more po ovoj paklenoj žegi ukući stat.Čula Mare galamu pa se popela do guvna:-A šta je beno, šta ti je kenjac kriv, šta si se narajcala, puščaj živinu da uživa, onoga mi Boga tebi je ova žega spržila možđane, kad mu dođe uče on isam. Nego, aj dođi amo pod kosteju,ispekla san uščipaka, ma nisi vake jila, reče njoj Mare ali nako ispomukla.Jurka je pogleda i kaže: eto me aj ti sidi, iđen onoj nesriči dat večeru, odnit će ga đava s bukaron u konobu pa će jopeta prilivat, a on kad pojide iđe leć pa će manje popit.
Sila Mare i čeka, ka u nika doba eto ti Jurke, na njoj vuštan o mosuline i nika škura bluza, tare ruke o traveršu, odveza šudar o latenice pa sunjizin otra sebe po obrazin, jopet ga meče na glavu i veže ispod pletenica. Lipa je žena i lipo se drži za svoje godine, rečine bokolice ki da su nove, čuva ji Jurka jerbo su joj uspomena namater, Sida do Mare i reče: Ženo moja sva san ti se uspotila dok san namirila beštiju i onoga moga benu, znaš šta mi reče, : a šta je, kud ti se žuri, zakasnit češ namisu, a ja mu kažen: eto sidit ću tute u ute gledat.
Gleda je Mare a đava njoj mira neda, bocne Jurku ki da neće: dobro ti je čovik i reka, nego i jon se jedva čeka đavla rišit iskuće, ima svoj mir.Pogleda je Jurka ispo obrva a oči joj se cakle, ma grijota je reč, ima lipe oči nika modra boja,a obrazi rumeni ki u mlade divojke,izvadi iz traverše nekoliko oraja i metne ji na kamen, Mare je gleda i reče:šta ti je beno oli nečeš probat uščipke, a Jurka njoj: eto ji tebi, dovde se čuje užegla mast, nebi ti ji ni pas ijo, podmota glavu pa se usebi nasmije da je Mare nevidi, misli ona, e bockala si ti mene cilo popodne, eto ti sad. Dade ona Mari oraje i uze uščipak: ajde ne rajcaj se, mogli su ti iboji bit, nego slušaj, umro je jutros rodijak mi Marko, Bog mu da pokoj. Moga Ivana je on spasijo kad je biža za meriku, nemogu mu ja to nikad zaboravit,iču sutra na molitvu, a mogla si i ti, ti boje znaš rozarije molit, nego, ko će mi spračat živinu sedan dana, oni moj beno nezna ni sebi dat jista a kamoli živini.Gleda je Mare pa reče: nije da ja nebi til ić nego ko će me izvuć do gorika, neće noge ženo moja slušaju, ajde vidit ćemo sutra. Jurka se ništa zamislila a Mare je upita: šta ti je, šta sad kutriš, Jurka je pogleda pa reče: sitila san kad je pokonji Ante umro, sičaš se ti, eto sad su dvojica ošla.Nu, umro Ante a Marko, Pere i Ivan došli čuvat ga cilu noć, bili su cili život zajedno, skupa pili, skupa radili a skupa se i odgojili. Žalosni njizi trojica cilu su noć oplakivali i sićali se mojega pokonjeg Ante. Tamoka pri zoru ošla cila demejana vina, Marko, Pere i Ivan ženo moja počeli pivat gange, pivadu oni ali, nije to, to, vali četvrti glas, gledaju oni pokonjega Antu, a Marko reče Peri, aj ti sute strane a ja ću suove, nauzgorimo ga zera,šta udi šta neće pivat, vali nan četvrti, a ti Ivane započni.Zapivali su ženo kliko ji je grlo nosilo, digla se čeljad, pripali se, ma ko će o stida, mrtac ukući a oni manitaši pivadu. Berekini, ma zna njizi cilo selo ali sramota judi žalosni. Dugo se je to pričalo, u devet sela se pročulo, a eto jutros Marko ode, ostala su ženo još dvojica.
Mare je gleda, podiže traveršu pa se otra po licu, ma di se neći sičat ženo moja, nego ža mi je jadnoga Marka, bijo je ki kruv šta se jide, kliko puta mi je polijo loze kad bi svoje poliva, a moj Jozo kad bi doša isplta on bi mu reka, menoj Jozo odit uloze, ja san ti ji polijo, e Bog mu da ijadu pokoja.
Bijo je berekin ki momak,nema cure kojon nije iša a nije ni on zna koju voli, eno Bog je da da oženi nako dobru ženu, vridnu sirotu, ma bijo je i on vridan i dušon dobar reče Mare i uzdane.Razgovor prikine Tone, čula je i ona da je Marko umro, znala je di su Mare i Jurka pa se sa vrja košiluka spustila da sunjima sidne i pročakula. Tone je bila mlađa od Mare i Jurke nikolko godina ali dobro su se slagale, gleda je Jurka pa reče: lip ti je taj vrčolet Tone, vidi je Mare, eto ti je đavle ki da ništa ne radi, vidi njoj kotulu i bluzu, bili se ki labud. Tone se nasmija pa reče: aj Jurka đavlu, pušči me na miru, ovo san se prisvukla da ne smrdin po ovcan, došla san malo sidit pa ću ić leć, nego reci mi imaš li mi dat malo kvasa za kruv, probile su mi se načve pa bi uzela tvoje dosutra.Izmela san mliko a brte i mečaja mi nije ki prije, morat ću odnit Milanu da mi učini drugu dok još more a kad ode i on ko će nan činit mečaje i načve kad niko više to ni nezna radit.Jurka je gleda i reče: a je, je, Tone moja, ova omladina danas ništa neće niti znadu, ajde kad pođemo ća dat ću ti kvasac i načve, ja san jutros kruv ispekla pa mi netribaju.Digle se Mare i Jurka, diže se i Tone, Jurka će Toni:čula si da je Marko umro, Tone jedva reče, ma jesan, čula san, Jurka će jopet: eto ode još jedan, a ko će sad njemu pivat, vidin ja da je i tebe žalost ujtila, i tebi je na silo dolazijo kažu, ma u Jurki uvik đava, neda njoj mira, mora ona bocnit jerbo bi pukla ki mijur.
Julija Stapić Katić

Moji dojmovi iz Jajca

Na susretima sam srela i našeg Petra Gudelja, kada sam pročitala svoje stihove posvećene Zagvozdu, Petar mi se obratio čestitkom i upitao kako to da me nije bilo u kraju nedavno gdje su pozvani mnogi književnici, isto pitanje postavio je i Petar Vulić kada je bio u Zagvozdu našem jednom književniku. Što reći, nitko me pozvao nije, očito moja djela nisu dostojna no meni je bitno da su prepoznata među velikim književnicima koji me pozivaju i koji pišu kritike o mom stvaralaštvu. Meni je bitno da sam svoj Zagvozd predstavila u najboljem svijetlu u srcu Jajca, mnoge kolege su mi pružali ruku kada sam sa pozornice pročitala stihove Montenense moj, koji su objavljeni u mojoj prvoj zbirci.

Julija

Šopovi dani na Plivi

Književna manifestacija 'Šopovi dani na Plivi 2008.' okupila je mnoge kulturne poslenike, književnike prvenstveno, kako bi se vratile emocije, položilo cvijeće na spomenik velikanu pjesničke riječi Nikoli Šopu (Jajce, 19. kolovoza 1904. - Zagreb, 2. siječnja 1982.). Niti jedan pjesnik nije s takvom lucidnošću, jednostavnošću, zadivljujućom smjelošću, pomirio opću potrebu čovjekovu i Boga u njemu, kao opće i vječito. Zato se i hodočasti Jajcu, u Šopovu čast, kako bi se skrenula pozornost, kako se ne bi zaboravio veliki pjesnik, i kako bi se nekom novom laureatu dodijelila počast za pjesnička umijeća.- Kaže Fabijan Lovrić. Među mnogobrojnim umjetnicima bila je i naša Julija Stapić Katić. Tako se na ovom pjesničkom predstavljanju našao i naš Zagvozd.Hvala Juliji za još jedno predstavljanje Zagvozda, a nazočili su još ovi umjetnici – pjesnici:Ivan Kordić, Alma Fadil Obad, Amir Talić, Ivan Maras, Branko Serdar, Dragan Mučibabić, Ervin Jahić, Esmir Salihović, Fabijan Lovrić, Fadila Nura Haver, Franjo Bratić, Fuad Kovač, Hadžem Hajdarević, Husein Dervišević, Ivo Krešić, Josip Kurevija, , Kimeta Čaušević, Krunoslav Šetka, Ljiljana Tadić, Mile Stojić, Milo Jukić, Nermina Omerbašić, Ozrenka Fišić, Petar Gudelj, Radmilo Radovanović, Samir Tahirović, Senada Zavidagić, Sonja Jurić, Stjepan Zelenika, Suvad Alagić, Suzana Lovrić, Tomislav Marijan Bilosnić, Tvrtko Klarić, Vesna Hlavaček, Zoran Kršul i Dragan Marijanović.

Ante Milić

Zagvožđani u Mundimitru

Šestog kolovoza oko tri sati noći stigli su u Mundimitar naši dragi prijatelji, to jest umjetnica Julija Stapić Katić sa svojom obitelji. Isplanirali smo nadolazeće dane da gostima tokom boravka u Mundimitru bude ugodno i da posjete što više mjesta. 06.08 Taj isti dan išli smo pješice u posjet starom mjestu nazvan Selo udaljen od zavičaja tri kilometra, tu se nalazi kapela posvećena svetoj Luciji. Selo je mjesto gdje su naselili prvi slavenski narodi. 07.08 Uranili smo i krenuli u posjet nedalekom gradiću Celenza sul Trigno u pokrajini Abruzzo, tu je bila fešta jer zaštitnik grada je sv Donat i tako smo vidjeli kako građani slave svog svetca. 08.08 Nismo odustali posjetiti crkvu Santa Maria la Nova (sveta Marija la Nova) u Palati, koju su sagradili iz temelja ljudi iz Dalmacije, a na ploči koja stoji ispod volte glavnog ulaza latinski piše: «HOC PRIMUM DALMATIAE GENTES INCOLUERE CASTRUM AC A FUNDAMENTIS TEMPLUM EREXERE ANNO MCXXXI» u prijevodu: «LJUDI IZ DALMACIJE PRVI NASELIŠE OVAJ GRAD I IZ TEMELJA SAGRADIŠE OVAJ HRAM 1531. GODINE». Nakon posjete crkvi, uz put smo se zaustavili u Acquaviva Collecroce (Kruć) tu smo sreli gospodićnu Antonellu i mladog gospodina Massimiliana, koji su tom prilikom bili naši vodići. U Kruću smo posjetili privatnu kuću gdje je XIX stoljeća živio profesor Giovanni De Rubertis, koji se u to vrjeme dugo dopisivao s profesorom Medom Pučićem otkrivačem slavenske oaze u Italiji. De Rubertis tada je naručio, nepoznatom slikaru, da mu u gornjem dijelu četiri zida jedne sobe nacrta ukratko; polazak, iskrcavanje, smještaj te prve kućice. Veliki postotak puka Kruća, uopće niti nezna da postoji takva vrijednost iz povijesti. Obišli smo i mještanu crkvu Santa Maria Ester (sv Marija Ester) gdje su sačuvane nekoliko starih ploča o povijesti Kruća. Jedna od njih je jako zanimljiva jer u cijeloj kugli svijeta ih postoji koji desetak, nazvana: «čarobna ploča», zbog njenih isklesanih riječi koje se mogu pročitati ravno i okomito. Kruć je jedini grad koji nije sagrađen na vrhu brda, nego kao i svi ostali gradići, po izgovoru se razlikuje u odnosu na Mundimitar i Filić (San Felice del Molise). Kruć ima stvarno vrlo zanimljivu povijest. Nažalost nismo uspjeli posjetiti Filić, bili smo samo za tren jedno veče. 09.09 Upoznali smo dr. Nevia Šetića, državnog tajnika u ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa Hrvatske, koji je bio gost počasnog konzula Hrvatske geom. Antonia Sammartina. 10.08 Pratili smo staru igru pljočaka koja se igrala u stara vremena. 11.08 Uspeli smo se na vrh jednog brda nazvan Ždrila i tu guštali panoramu gradića te cijelu dolinu Dolca do rijeke Trigno (Trinjo). Obišli smo povjesnu jezgru Mundimitra i njegove karakteristične uske uličice te prolaze ispod kuća. Gosti su bili oduševljeni i iznenađeni, nalazili su se u tuđoj zemlji slušajući staru slavensku riječ, nije im bilo jasno da nakon 500 godina povijesti, tu se još i dan danas sačuvao stari jezik koji nema turcizma i nije bio vezan sa domovinom. 12.08 Posjetili smo Svetište Santa Maria di Canneto, «Bogorodica osmjeha». Sadašnja crkva potječe iz XI-XII st. U blizini crkve pronađena je stara rimljanska vila, dokaz da je mjesto Canneto postojao u rimljanskoj dobi. 13.08 Današnji dan posvetili smo pripremi paradajz sosu na domaći način a popodne Julija je naslikala jedan portal, koji nam je ostavila za uspomenu. 14.08 Izlet u Torrebruna «pokrajina Abruzzo» i pik-nik na otvorenom. Za kraj, posjetili smo Schiavi d'Abruzzo (Skjavi Abruca) i vjetrenjače koje se nalaze na 1350 m nadmorske visine. 15.08 Vrijeme je nemoguće brzo proletjelo, preumorni no zadovoljni naši su gosti u jutarnjim satima krenuli na put za domovinu.

Gabrijele Romagnoli

Više slika na: http://picasaweb.google.hr/zagvozd/JulijaUItaliji#

Posjeta Mundimitru

Prilikom posjeta gradu Mundimitru gdje žive Moliški hrvati, pokrajina Molise u Italiji, izdvojila sam nekoliko fotografija koje je snimio Gabriele Romanjoli koji je bio naš domaćin. Među fotografijama možete vidjeti i klapu Pasika iz Omiša koja je gostovala zajedno sa gradonačelnikom Omiša u hrvatskom gradovima, Filić i Mundimitar, zatim ovdje se mogu vidjeti i sredovjekovne kuće u samom gradu koje su na sreću očuvane i koje mnogo govore o hrvatima koju su prije 500 godina doselili, na moju sreću vidjela sam i fotografije o kojima ću pisati kao i o svemu što smo tamo doživjeli(lijepoga) koje su skrivene daleko od očiju javnosti, a mi koji smo došli iz dalmacije jedini smo imali čast to vidjeti...One se nalaze u privatnom vlasništvu te čak ni puk grada Kruća za te vrijedne slike ne zna, ali meni je bila čast što nas troje moglo je to vidjeti i uživati u toj ljepoti...Hvala tim dragim ljudima, Hvala Gabiju i ubrzo ćete vidjeti više teksta i slika kako bi upoznali te predivne ljude i njihove gradove.
Julija Stapić Katić